Sasvim neobičan drvodjelja jedan je od najneobičnijih likova ljudske povijesti. Hrvatski sabor proglasio ga je prije više od tristo godina “posebnim zaštitnikom Kraljevine Hrvatske”, što nije dokinuto otad. Zašto je danas važan Josip Radnik, i što od njega možemo naučiti?
Josip Radnik nije bio zaposlenik, već poduzetnik
Iako se danas slavi kao Josip Radnik, on je zapravo bio mikropoduzetnik. Imao je, današnjim rječnikom, vlastiti obrt. Možemo ga zamisliti kako je primao narudžbe, pregovarao s klijentima, dogovarao cijene, upravljao očekivanjima, isporučivao proizvode i brinuo o naplati potraživanja. Svaki poduzetnik zna koliko je svaki od ovih procesa zahtjevan i koliko loptica valja držati u zraku. Sve to bez emailova, bez softvera za upravljanje projektima, bez telefona.
Riječ koju koristi izvornik u Evanđelju po Mateju jest τέκτων ili tekton, što je vrlo općenita riječ koja označava nekoga vještog u radu s različitim materijalima. Iz istog korijena dolaze i riječi tehnika i tehnologija. Neki istraživači smatraju i da je Josip zapošljavao druge radnike. Da je bio na dobru profesionalnom glasu, potvrđuje i činjenica da su baš u tom Matejevu izvještaju Isusa nazvali “sinom drvodjelje”. To znači da je dobro obavljao svoj posao i da je bio cijenjen u struci. Prepoznaju li i svakoga od nas naši prijatelji, poznanici i sugrađani po našem vrsnom profesionalnom radu?
Bez prigovaranja
Život Josipa Radnika nije bio nimalo jednostavan. Dio njegova života o kojem evanđeoski spisi šturo govore je tijekom nekoliko godina u Egiptu. Došao je tamo naglo, sa suprugom i novorođenčetom. Nisu imali sredstava, a trebalo ih je prehraniti. Tada nije bilo socijalne pomoći ili poticaja za samozapošljavanje. Nije vjerojatno da je poznavao jezik, premda je zacijelo bio pismen. Trebao je brzo pronaći posao za koji će biti plaćen u kraju u kojem je bio stranac i pridošlica.
Iz Evanđelja znamo da nije prigovarao kad je saznao za opasnost od Heroda, već je “uzeo dijete noću i njegovu majku” i odmah pošao u Egipat. Josip nije čovjek koji gubi vrijeme na prigovaranje i jadikovke, već je jednostavan i konkretan. Možda Josipa prepoznajete među onim ljudima koji ne gube vrijeme na ono što bi bilo, kad bi bilo. Možda ga prepoznajete na licima onih koji su u životu mnogo propatili, ali se i dalje znaju osmjehnuti. Možda ga prepoznajete među onim tihim i snalažljivim ljudima koji spretno pripremaju ručak u restoranu, dostavljaju pakete ili pune police u trgovinama. Josip je takav tip čovjeka, kojeg trebamo. Danas, u Hrvatskoj.
Važnost mentorstva
“I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.” Isus je naučio mnogo od Josipa: sigurno ga je pripremao za preuzimanje nazaretske radionice, njegovog obrta. Isus je u vrijeme svoje mladosti bio poučen svim profesionalnim vještinama kao i bilo koji zanatlija. Josip nije bio samo njegov zakonski otac, već i mentor. U Isusovim prispodobama možemo zamijetiti brojne usporedbe i primjere koji opisuju svakodnevni život. Vjerojatno su one plod brojnih prisnih razgovora i poduka koje je, po poslušnosti zemaljskom skrbniku, Isus primio od Josipa.
Mentorstvo nije bilo relevantno samo u semitskom svijetu, seocetu prije dvije tisuće godina. Josipova iskustva su bila važna tada, kao što su iskustva starijih važna danas. Zašto je značaj iskustva za mlađe generacije, unatoč tome, toliko problematičan? Mogu navesti nekoliko točaka:
1. Iskustvo nije nešto što se može tek tako kupiti. Ne možemo doći i kupiti 10 godina iskustva u nekom poduzeću, 10 godina iskustva kao obiteljskog čovjeka ili 20 godina iskustva života na selu.
2. Iskustvo je na strani drugoga – iskustvo je na strani starijih. Za održavanje kulta mladosti, problematično je priznati da stariji ipak imaju nešto što je važno, vrijedno i teško zamjenjivo.
3. Iskustvo nam govori da je povijest važna, kao i da se obrasci ponavljaju. Jer da se ne ponavljaju, iskustvo ne bi bilo primjenjivo u budućem okruženju. Iskustvo nam pokazuje da povijest moramo ispravno iščitavati, no i da to ne možemo postići ako je ne znamo uvijek iznova vrednovati. Današnji ja je možda razočaran nekim neuspjehom: sutrašnji će vidjeti da ga je baš taj neuspjeh doveo do ostvarenja snova.
4. Iskustvo govori u korist tradicije kao nečeg što ima vrijednost, jer je upravo iskustvo njen bitni sadržaj. To iskustvo govori u prilog mentora i mentorstva, zaboravljene društvene uloge koju moramo oživjeti.
Društvo mijenjaju pojedinci koji obavljaju svoj posao
Na koncu, primijetit ćemo da je čitav tijek ljudske povijesti promijenjen spremnošću jednog obrtnika da čini što treba, kad treba. Da obavlja svoj posao. Josip Radnik je dobro znao da mu je povjeren sam Sin Božji. Ipak, on zbog toga nije prestao obavljati svoj posao najbolje što je mogao, iako Isusovo poslanje možda nije najbolje razumio. Osobita je ovo poruka vjernicima koji smatraju da će, zbog toga što vjeruju, posao prestati biti naporan, ili da će sredstva za život početi padati s neba. Naš rad mora biti izmijenjen iznutra.
Josip Radnik je znao da je njegova misija upravo ondje, u nazaretskoj radionici. Nije se smatrao povlaštenim. Nije smatrao da mu pripada nešto više. Marljivo je obavljao svoj posao, znajući da je upravo to mjesto gdje mistik susreće Boga. Znao je da Bogu povjerava svoj posao obavljajući ga najbolje što može. To je vrijedilo prije dvije tisuće godina, a jednako vrijedi i danas.
