Možda nikad niste čuli za Bad Luck Briana, Philosoraptora, The Success Kid, Dogea ili Captain Picard Facepalm. I premda postoji mogućnost da za njih niste čuli, zasigurno ste ih vidjeli. To su najpoznatiji meme predlošci (eng. template). Poslužili su kao osnova za milijune memova. No, otkuda nam uopće ideja da to radimo i zašto su te sličice tako popularne?
Meme i sebični gen
U pauzi između istraživanja trase tramvajske linije broj 16 i prosječne ponude pelinkovca u kafićima u Ličkom Osiku, zasukao sam rukave. Odlučio sam produbiti svoje skromno razumijevanje ovog neobičnog fenomena. Ono što sam već znao jest da ih je prvi opisao Richard Dawkins u svojoj knjizi “Sebični gen” iz 1976. Poznati evolucijski biolog definirao je meme kao element kulture (ideju, ponašanje ili stil) koji se širi od jedne osobe na drugu imitacijom.
Princip je jednostavan. Kao što geni mogu biti preneseni s osobe na osobu, evoluirati ili mutirati, tako i memovi mogu biti viralni te se mijenjati putem. To je 90-ih godina prošlog stoljeća rezultiralo novom disciplinom (okej, oko toga još ima spora), memetikom. Ona istražuje koncepte i prenošenje memova iz perspektive evolucije (#trigger). Sama riječ meme je neologizam i derivat je starogrčke riječi μίμημα (mimema), koja označava “stvar koja se oponaša”.
Hey Macarena
Ono što mi je dosad bilo nepoznato jest da memovi ne moraju biti samo slike s tekstom, već i gifovi, videozapisi ili heštegovi. Dawkins je čak sugerirao da to mogu biti melodije, mode ili naučene vještine. Sjećate li se, primjerice, Macarene? Ili, ako ste malo mlađi, čitave euforije oko ice bucket challengea? Po njemu, sve su to memovi. Tako su tri bitna elementa za meme: mogućnost preciznog kopiranja, mogućnost brzog umnožavanja i duljina kojom meme ostaje aktualan. Najuspješniji memovi tako zadovoljavaju određenu kulturalnu potrebu ili dobro opisuju suvremene situacije.
No, internetski memovi su oni koji su nam najzanimljiviji. I za razliku od originalnog pojma, oni se ne mijenjaju greškom u kopiranju, ili odumiru prirodnom selekcijom. Naprotiv, namjerno se mijenjaju ispoljavanjem ljudske kreativnosti. Iako memovi obično imaju predložak, nisu njime ograničeni. Kako su evoluirali forumi, razne platforme poput Vinea, 4chan, Reddit i ostali servisi, i sada društvene mreže, tako su se mijenjali i memovi.
Zašto smo se zarazili memovima?
Iako nisam istraživač, svjestan sam da je dan bez mema propušten dan. O tome sam snatrio i primijetio nekoliko razloga zašto su memovi osobito popularni:
- Efikasniji su u komunikaciji od običnog teksta jer su više nabijeni značenjem – pružaju kontekst preko slike ili slikovnog zapisa;
- Lakše su shvatljivi širem krugu ljudi, jer na neki način brišu razlike u rječniku, čak i jezicima jer su slikovni zapisi univerzalniji;
- Iniciraju potencijalne pripadnike određenih kulturnih krugova, pružajući im znakovlje i motive koji su povezani s njihovim komunikacijskim obrascima;
- Homogeniziraju postojeće pripadnike određenih kulturnih krugova kroz zajedničko znakovlje, motive, običaje i humor;
- Izuzetno se brzo i jednostavno šire velikom broju ljudi, mogu postati viralni u veoma kratkom vremenskom razdoblju od svega nekoliko sati, ili čak minuta;
- Lako se i brzo stvaraju, svatko može postati autor mema.
A sad, kako postati meme lord ili kreirati uspješan meme page? O tom evolucijskom procesu ću, vjerujem, štogod napisati nakon što obradim odumrle tramvajske linije i riješim važna posla u Ličkom Osiku.
