U Jugoslaviji je bilo bolje: o automobilima i plaćama

U Jugoslaviji je bilo bolje

Moj brat i ja navukli smo se na aute kao mala djeca. Još se danas sjećam brojeva Auto kluba i Auto blica koje smo listali, s novim Renault Meganeom Coupe i Fiat Bravom. Bile su to godine neposredno nakon rata, kad smo kao dva osnovnoškolca skupljali Bburago autiće i znali broj ventila svakog automobila kojeg smo opazili na cesti. Bilo je to obećavajuće vrijeme: osim mnoštva novih automobila, na cestama su se počeli pojavljivati i mnogo dostupniji rabljeni automobili iz uvoza te vrlo brzo zamijenili trošne Zastave, Yuga, Škode i pokojeg golfa iz sarajevske tvornice. Tad se, kasnih devedesetih, nije govorilo “u Jugoslaviji je bilo bolje”. Bilo je posve očito da nam je išlo bolje! No, u međuvremenu smo na to malo zaboravili.

U Jugoslaviji je bilo bolje? Povratak u 1989.

Tako sam nedavno naišao na broj 1 ilustriranog dvotjednika Auto kluba iz svibnja 1989. Donosio je usporedbu Fiat Tipa i Yugo Floride. Formulom 1 harali su Alain Prost i Ayrton Senna. Protivnici slobodnog uvoza rabljenih automobila govorili su da će na ceste doći stari i nesigurni automobili sa Zapada. Yugo bi, prema njima, bio daleko bolji izbor. Uostalom, sam porez na promet automobilima u tadašnjoj Jugoslaviji bio je među najvišima u Europi. Najzanimljiviji članak iz tog broja nalazio se na stranici 8.

Tablica u članku izlistavala je broj mjeseci za koji je radnik s prosječnom plaćom morao raditi da kupi određeni novi automobil. Najpovoljnija je bila Zastava 126 GL ili popularna “peglica”. Za nju se moralo izdvojiti 19 prosječnih plaća. Već za Yugo Koral 45 moralo se izdvojiti čak 30 prosječnih plaća, a tad već zastarjelu Škodu 120 L – 31 prosječnu plaću! Renault 4, koji se proizvodio u Novom Mestu, stajao je 35 prosječnih plaća, dok je Zastava Florida stajala 75 prosječnih plaća. Za “sarajevski golf” moralo se postiti točno 8 godina ili 96 mjeseci, Fiat Tipo 97 mjeseci, a za Alfu 164 nešto manje od – 27 godina. Vrh je držao Mercedes 560 SEC, za koji bi radnik trebao dati sav svoj prihod tijekom više od 100 godina.

Što danas možemo kupiti za 19 prosječnih plaća?

Izračunajmo koliko bi to bilo u današnjem novcu. Prema zadnjem izvještaju DZS-a, prosječna neto plaća isplaćena u siječnju 2019. iznosila je 6.400 kuna. Za 19 prosječnih plaća radnika, danas biste imali na raspolaganju 121.600 kuna, što vam je skoro dovoljno da kupite Renault Megane ili Fiat Tipo (123.770 kuna). Za potonji ste prije 30 godina morali štedjeti čak osam godina ili 97 plaća! Istina, prosječne jugoslavenske plaće bile su nešto niže od hrvatskih, no nedovoljno da opravdaju ovoliku razliku. Danas je oko 11 prosječnih plaća dovoljno za kupnju Dacije Sandero, koja je u ovo vrijeme daleko bolji automobil nego što je to bila “peglica” u ono doba. Mercedes S 65 AMG Coupe, koji je danas ekvivalent Mercedesu 560 SEC iz 1989., stoji oko 400 prosječnih plaća, dok je tada bilo potrebno oko 1200. Možete misliti koliko je radničkih plaća stajao ondašnji Titov Mercedes.

Ova kratka analiza samo ilustrira koliko danas bolje živimo, odnosno koliko smo tada bili izolirani i uskraćeni. U Jugoslaviji je bilo bolje samo onima koji u njoj, zapravo, nikada nisu ni živjeli: bilo da su se rodili prekasno da bi je osjetili, bilo da su u njoj bili dio privilegirane kaste. Zato, ne nasjedajte. Ne dajte da vas vozaju. Radije uživajte vozeći auto za kojeg niste morali založiti bubreg. I počnite stvarati neka bolja “stara vremena”, za buduća pokoljenja.

***

Imate li pitanje ili komentar vezano uz ovaj tekst? Možete mi se javiti ovdje.